ERP za proizvodnju: od radnog naloga do cene koštanja
Proizvodna firma retko ne zna koliko je proizvela. Skoro uvek ne zna koliko ju je to koštalo — i to nije problem izveštaja nego mesta na kom se utrošak vodi.
- Objavljeno
- Autor
- Konis Software
Kod proizvodnih firmi postoji obrazac koji se ponavlja bez obzira na veličinu: proizvodnja zna šta je napravila, magacin zna šta je izdao, finansije znaju koliko je plaćeno — a niko sa sigurnošću ne zna koliko je koštao komad. Ne zato što neko ne radi svoj posao, nego zato što se utrošak vodi na tri mesta u tri različita trenutka.
Cena koštanja u tom rasporedu nije podatak nego rekonstrukcija: neko na kraju meseca uzme utrošene materijale, podeli ih po nalozima i doda režiju po ključu. Rezultat je uvek tačan u zbiru i skoro nikad tačan po komadu — a odluke o ceni se donose po komadu.
Šta proizvodnji treba iz ERP-a
| Element | Šta rešava | Šta se dešava bez njega |
|---|---|---|
| Sastavnica sa verzijama | Šta ulazi u proizvod i u kojoj količini, sa istorijom izmena | Normativ u Excel-u koji je neko menjao, pa se ne zna kada |
| Radni nalog | Nosilac troška — sve što se utroši veže se za njega | Utrošak se vodi zbirno, pa se cena po komadu procenjuje |
| Prijava utroška | Materijal i rad upisani kad se dogode, sa lokacije i smene | Unos na kraju smene ili nedelje, po sećanju |
| Kalkulacija | Planirana i stvarna cena koštanja, sa razlikom i uzrokom | Jedan broj bez razlaganja — zna se koliko, ne zna se zašto |
| Serije i rokovi | Sledljivost od ulaza sirovine do isporučenog komada | Povlačenje serije znači ručnu potragu kroz papire |
| Veza sa zalihama | Rezervacija materijala i raspoloživost pre pokretanja naloga | Nalog krene, pa se ustanovi da nema materijala |
Planirana i stvarna cena — razlika je poenta
Sistem koji daje samo jednu cenu koštanja daje polovinu podatka. Vrednost je u razlici: planirano po sastavnici naspram stvarno utrošenog, razloženo na uzroke — više materijala, više sati, drugačija nabavna cena, škart.
Ta razlika je jedini podatak iz kog se stvarno upravlja proizvodnjom. Zbirna cena kaže da je bilo skuplje; razlika po uzroku kaže gde i zašto, i da li je to jednokratno ili se ponavlja iz naloga u nalog.
Gde se najčešće lomi u praksi
- 1
Utrošak se prijavljuje prekasno
Ako se materijal upisuje na kraju smene, stanje zaliha je ceo dan netačno, a rezervacije za druge naloge se rade nad brojem koji ne postoji. Prijava mora da bude tamo gde se radi — na terminalu u pogonu, ne u kancelariji.
- 2
Sastavnica živi van sistema
Normativ u tabeli znači da se kalkulacija radi nad verzijom koju sistem ne poznaje. Prva izmena recepture koju niko ne prenese razdvaja plan od stvarnosti trajno.
- 3
Škart se ne evidentira kao trošak
Ako se odbačeni komad samo otpiše sa zaliha, njegov trošak nestaje iz cene koštanja i seli se u opštu režiju — gde ga više niko ne vidi po proizvodu.
- 4
Kooperacija se vodi mimo naloga
Usluga koju radi drugi pogon ili spoljni izvođač mora da uđe u isti nalog kao stavka, inače proizvod izgleda jeftiniji nego što jeste.
Zašto proizvodnja mora da bude u istom sistemu
Postoje dobri samostalni proizvodni programi i postoje firme koje njima uspešno rade. Ali svaka granica između proizvodnje i ostatka sistema je mesto na kom podatak putuje uz kašnjenje — a proizvodnja je jedina oblast u kojoj kašnjenje od jednog dana menja odluku.
- Raspoloživost materijala mora da uzme u obzir rezervacije prodaje, ili se isti komad obeća dvaput.
- Cena koštanja mora da uzme nabavnu cenu sa zavisnim troškovima iz uvoza, ili je niža nego što jeste.
- Radni sati moraju da dođu iz iste evidencije iz koje se obračunavaju zarade, ili se rad broji dvaput ili nijednom.
- Serija ugrađena u proizvod mora da se veže za seriju sirovine, ili sledljivost postoji samo na papiru.
U NG One-u proizvodnja stoji u istom jezgru sa zalihama, nabavkom i finansijama, a dimenzije (nalog, pogon, projekat) stoje na samoj stavci od prvog knjiženja — zato se cena koštanja ne sastavlja naknadno nego postoji u trenutku kad je nalog zatvoren. Da li je taj model potreban konkretnoj firmi, pokazuje jedno pitanje: koliko često se cena po komadu koristi za odluku, i koliko se čeka na nju.